Istra je poluotok na istočnom dijelu Jadranskog mora, od kopna odijeljen vapnenačkim uzvisinama tršćanskog Krasa i Ćićarije. Administrativni centar Istre je grad Pazin, a njen heraldički simbol je koza- arhetip ponosa, ustrajnosti i skromnosti koji se održao kroz mnoge generacije.
Istra se prvi put spominje još u stihovima grčkih pjesnika. U povijesti je bila pod vlašću Rimskog Carstva nakon čijeg slabljenja uživa razdoblje samostalnosti, pa dolazi pod vlast Akvileje te u 13st. Venecije. Sjeverni dio bio je pod upravom Habsburgovaca, a južni do 1797.g. ostaje pod vlašću Mletaka. Od 1809.-1815. pripada Ilirskoj provinciji te je pod upravom Francuske, a nakon I svj. rata dodijeljena je Italiji. Fašistička vlast tada provodi talijanizaciju- uništavaju se glagoljski spomenici, mijenjaju se prezimena, Hrvati se obespravljuju... Nakon II svj. rata, Istra se dijeli na zonu A (angloamerička uprava) i zonu B (jugoslavenska uprava). Mirom u Parizu 1947. uspostavljen je Slobodni Teritorij Trst čime je Istra cijelom zonom B i dijelom zone A spojena s teritorijem Hrvatske i dolazi pod upravu federativne Jugoslavije. Novonastala politička situacija za posljedicu je imala iseljavanje dijela talijanskog stanovništva. Od 1991. teritorij Istre je svojim najvećim dijelom u sastavu Republike Hrvatske, dok je njen manji dio u sastavu Republike Slovenije.
Zemljopisno, Istra se može podijeliti na: Bijelu Istru- brdoviti sjeverni rub, Sivu Istru- niže flišno područje i Crvenu Istru- niske vapnenačke zaravni. Siva Istra građena je od gline, pješčenjaka i lapora te predstavlja najplodnije područje Istre s mnogobrojnim riječnim dolinama. Neke od glavnih istarskih rijeka su Dragonja, Raša, Ražana te Mirna koja izvire u Ćićariji podno Učke- najviše istarske planine, a ulijeva se u more u blizini Novigrada i tvori zaljev. Prostire se na otprilike 53km dužine, sa plodnom dolinom i starim gradovima na brijegovima (Motovun, Grožnjan...). Kanjon Mirne vrlo je impresivan- dubine 200m i izduben u vapnencu.
Na istočnoj granici Istre nalazi se Kvarnerski zaljev sa čijih se obala mogu vidjeti otoci Cres i Lošinj, kao i grad Rijeka- glavna hrvatska luka. Na zapadu su blagi zaljevi ukrašeni otocima i grebenima, počevši od otoka Sv. Nikole kod Poreča do očaravajućeg Brijunskog otočja. Zapadnom obalom Istre polja, vinogradi i nasadi maslina spuštaju se gotovo do mora, a za vedrih noći moguće je vidjeti i svjetla Venecije u susjednoj Italiji. Prema jugu stiže se do Pule, najvećeg grada u Istri i njenog ekonomskog i kulturnog centra. Pula je poznata po brodogradnji, ali i po očuvanim povijesnim spomenicima od kojih je najreprezentativniji Arena- veličanstveni amfiteatar iz 1st. koji, iako nije najveći, svakako je jedan od najljepših u svijetu. Kao i brojna druga zdanja u Istri, i Arena je građena od vrlo cijenjenog istarskog kamena koji se može naći u mnogim gradovima svijeta.
Unutrašnjost Istre bogata je gradićima i selima sakrivenim u zelenilo prirode, od kojih je većina sagrađena na brežuljcima radi čega ovaj krajolik, okrunjen starim gradskim zidinama odiše pitoresknim šarmom. Dovoljno je reći da čak ni Jules Verne nije mogao odoljeti tajnovitosti ovih predjela te je dio radnje svog romana ''Mathias Sandorf'' smjestio u srednjovjekovni gradić kod Pazina, ponad prijetećeg ponora Pazinske Jame koja je još uvijek dijelom neistražena.
Razvijena ribarska industrija i brodogradnja, proizvodnja zdrave hrane i iznad svega turizam izvor su stalnog napredovanja ovog područja, dok su zemlja, kamen i more, vinogradi i masline, žuljevite ruke i škrte riječi istarskih ljudi dio neprekidnog ljudskog postojanja u vremenu. Također, zanimljivo je napomenuti da u svemirskim prostranstvima, u pojasu između Marsa i Jupitera, postoji asteroid kojeg je krajem 19st., sa zvjezdarnice u Puli, otkrio J. Palisa i nadjenuo mu ime- Istria.  
|
